Bez obzira na to sto sam zanemarila svoj blog i bez obzira na to sto ne prepoznajem APSOLUTNO niti jednu bloggericu/bloggera ovdje, ne mogu opisati koliko mi je zao sto bloggera vise nece biti... I mog bloga, moje ljubicice koja datira jos od 2007 godine, nazalost neces docekati svoj osmi rodjendan, jer si rodjen 13.3.2007, a blogger se gasi 1.3... TUZNO. Dok sam bila manja, bilo to cudno ili ne, ovo mi je bio neki vid "ispusnog ventila", kao i vid zabave. Upoznala sam par divnih djevojaka, ali se nazalost bas i ne mogu pohvaliti da sam ostala u nekom specijalnom kontaktu s njima, neke jos uvijek imam na svom Facebook profilu ako nista... Eto ne znam sta bih pisala, posto vjerujem da me se niko ne sjeca, pa mi je pomalo smjesno... :) Mada, evo, veoma malo mi je trebalo da mi se opet vrate stara sjecanja i tipkanja postova svaki moguci dan... I da, ako iko zeli, odnosno ako me iko prepozna kojim slucajem, moze me slboodno dodati na Fb, link vam je ispod slike, rado cu vas sve prihvatiti, i cak bih jako voljela da me nadje barem jedna meni poznata osoba... Veliki pozdrav i vama koje znam (ako koristite blogove jos uvijek, ja sam sva pogubljena ovdje) i vama koje ne znam :) https://www.facebook.com/basicleila